(please scroll down for recipe in English)
Kečap uopšte nije neka od mojih potrebnih/neophodnih/korištenih namirnica. Prilično sam kasno (pre nekoliko godina) počela da ga koristim, samo sa pomfritom, i to u ljutoj varijanti. U roditeljskoj kući ga nismo kupovali. U mojoj kuhinji - s vremena na vreme, pa se onda vuče po frižideru. Zbog svega rečenog mi nisu jasni ljudi koji u pljeskavicu, na primer, stavljaju kečap, majonez, pavlaku - na šta im to liči sa toliko takvih dodataka?! Sa druge strane, imam koleginicu koja se ozbiljno odvikavala od kečapa; naime, do skoro je sve, ali skoro baš sve, jela sa kečapom. Da budem iskrena, kada (kupovni) kečap stavim na bilo koju hranu, sve mi dobija isti ukus.
Kada sam pre neki dan objavila recept za kuvani paradajz i podelila ga na Facebook stranici, javio mi se dugogodišnji poslovni saradnik sa pitanjem - da li imam neki recept za kečap. Do tada mi ni na kraj pameti nije bilo ni da razmotrim ideju pripreme domaćeg kačapa, a onda mi je sinulo - daj da probam.